Airsoft
Kad pitate malog klinca što želi biti kad odraste dobijete svakakve odgovore, no nekoliko istih se ponavlja: pilot, vatrogasac, policajac i vojnik. Poznato je da se većina klinaca u nekoj fazi djetinjstva igra rata. Rata, u obliku kauboja i Indijanaca; Ramba; lopova i pandura ili sličnih igara. Klinci danas, ako nemaju plastične pištolje, koriste sve moguće i nemoguće načine kako bi se domogli nekog predmeta koji podsjeća na pištolj ili pušku. Često vidimo nekog radoznalog mališana kako vuče granu koja nalikuje više kuburi nego modernom pištolju, ali bitno da je funkcija ispunjena. Ta činjenica realno nije ni čudna s obzirom da se rat kroz antropološki razvoj društva romantizira, a posebno u ratnoj generaciji kojoj i osobno pripadam. Mi koji smo bili klinci u doba Domovinskog rata, heroje nismo trebali tražiti na TV-u nego smo ih čekali i zvali tata. Rat i sukob su povijesno i evolucijski pokretali sve važne promjene bilo u politici, znanosti, medicini ili kulturi. Iako danas nema direktnih sukoba, vojna industrija cvijeta, a posebno otkako se pojavila FPS-a (first person shootera) ili pucačina iz prvog lica, koja se bavi nekim od recentnih sukob, a zauzela je mjesta u našim igraćim konzolama ili računalima.

Kako je vojni rok odavno ukinut, ne samo u Hrvatskoj nego i na globalnoj razini, a igrice poput Call of Duty-a uzele su maha, nekadašnji klinci sada odrasle osobe, dobile su alternativu. Rodio se paintball, a nakon njega i airsoft. Igraći su dobili mogućnost da iz igraćih fotelja i topline svoga doma izađu na teren, obuku uniformu i uđu barem na koji sat u likove iz igrica. Airsoft je sport u kojem nije bitan spol, nema novčanih barijera kao ni starosne granice (ukoliko je osoba punoljetna), a spaja ljude različitih svjetova na improviziranom „ratnom“ polju koji se može simulirati na bilo kojem terenu. Najveći porast popularnosti dobio je na mjestima gdje je kupnja vatrenog oružja zakonom strogo regulirana, pa tako primjerice na jugu Amerike naći ćete manje airsoftera nego u Europi.



Airsoft je timski pucački sport u kojem igrači replikama oružja ispaljuju polimerne kuglice (boje, pelete), promjera 6mm, koje su pogonjene stlačenim zrakom koji se stvara radom elektroničkog „gearbox-a“ (CO2 plinom u spremniku (GBB ili NBB) ili kapsuli) ili zraka koji je pod tlakom direktno spojen s replikom (HPA). Za razliku od paintballa pogodak se ne bilježi bojom nego „poštenjem“, a kada je igrač pogođen viče „Hit“ ili „Pogodak“ te uniformu obilježava crvenom krpom ili platnom, a slijedu mu neka vrsta kazne u smislu vraćanja na startnu poziciju uz vremensku penalizaciju. Polimerna (plastična) kuglica iako na prvu bezazlena može uzrokovati teške fizičke ozlijede poput gubitka vida, zuba ili probijene kože igrača, stoga da bi se u igri moglo sudjelovati potrebna je primarna, a i sekundarna zaštita ali i punoljetnost kao i zdrava doza opreza. Pod primarnu zaštitu spadaju zaštitne naočale koje MORAJU odgovarati balističkim Ansi i Mil-spec regulama koje proizvode renomirane tvrtke Swiss-eye, Wileyx, ESS, Pryamex, Okley itd. te stoga kineske kopije otpadaju. Pod sekundarnu zaštitu spada metalna brnjica koja pokriva dio lica i štiti zube, a i nos od direktnog pogotka, kao i kaciga ili kapa koja pak štiti uši, čelo i glavu. Da bi se dočarala ozbiljnost brzine i udara polimerne kuglice možemo samo zamisliti 6mm projektil težak 0.20 grama koji putuju 100m/sekundi (330 ft/s) i proizvodi 1 džul kinetičke energije. Domet s tom kuglicom i energijom najčešće varira oko 45m. Dakle, brzina, snaga i udar nije stvar šale.

Prilikom kupnje svake replike dolazi upozorenje da se svaka replika, kada je u rukama, tretira kao realno i nabijeno oružje kako bi se zbog realnosti pojedinih replika izbjegla zamjena za realno oružje. Dalje, većina airsoft replika dolazi s narančastim vrhom, kapicom koja upućuje da nije vatreno oružje, no opreza nikad dosta.

U nekim zemljama poput Velike Britanije, airsoft replike ne smiju biti u boji kao originali jer je u proteklih desetak godina porastao broj oružanih pljački airsoft replikama. Same airsoft replike grubo dijele se na nekoliko tipova:
  • AEG (automatic electronic gun)-replika pogonjena baterijom
  • GG (Gas gun) iz koje imamo GBB (Gas blowback gun/oružje pogonjeno plinom s trzajem) i NBB (Non blowback gun/oružje pogonjeno plinom bez trzaja)
  • CO2 (Oružje pogonjeno plinom stlačenim u kapsuli)
  • HPA (High preasure air) ili oružje pogonjeno stlačenim zrakom na bocu

Kako ima više vrsti replika tako ima i više modova tj. opcija na koji način će se igra odvijati.

Airsoft igrači grubo se dijele na nekoliko tipova: amateri, speedsofteri, milsimeri i influenceri.

Amateri su najčešće nesvrstana ekipa koja koristi replike svih vrsta kao i sklepane uniforme, speedsofteri su ekipa koja igra tkz. CQB (close quater battle), a cilj je u što kraćem roku izbaciti što više igrača. Milsimeri, kojima i ja osobno pripadam, koriste tipske replike i uniforme pojedinih postrojbi i na terenu najčešće ne igraju na izbacivanje igrača nego obavljanje zadaća. Uniforma i oprema je često originalna ili veoma dobra kopija, a razina detalja koju pojedinci daju svojem izgledu je zapanjujuća. Ti susreti traju od nekoliko sati do nekoliko dana i nerijetko se koriste vozila, tenkovi i avijacija kako bi se simulirao što bolji osjećaj bitke. Milsimeri se isto dijele na one koji se bave povijesnim sukobima kao WW2 ili modernim kao GWOT (Global war on terror). Influenceri su populacija koja igra sve modove, snima videe i stavlja ih na društvene mreže kako bi dobili pratitelje, lajkove ili reklamirali proizvode.



Sama oprema, kako je spomenuto, dolazi iz mnoštva izvora pa se tako hlače npr. kreću od 20ak kn do dvije tisuće kuna. Isto vrijedi i za ostalu opremu uključujući noćnu optiku i dronove koji mogu doseći cijenu od par tisuća eura. Svaki dio opreme, bilo jeftin ili skup, nađe svoju ciljanu publiku. Velik broj ljudi koje osobno poznajem kupuje kvalitetnu opremu jer u njoj obavljaju i druge aktivnosti kao planinarenje, IPSC ili neki drugi oblik zabave.

Kako se airsoft popularizirao tako je i cijena replika drastično pala pa danas za par stotina kuna može se kupiti neka početnička oprema dovoljna za par sati zabave na terenu. Airsoft replike mogu se i iznajmiti te tako potencijalno budući zaljubljenik može probati sve čari ovog rastućeg sporta. Kvaliteta replike nije nužno regulirana cijenom jer više-manje svi koji se ozbiljnije zaljube u ovaj oblik zabave spremni su i u najskuplje replike uložiti novac kako bi ih unaprijedili ili poboljšali, pa se tako stavljaju bolje i preciznije unutrašnje cijevi, bolji i jači zupčanici, kvalitetnija školjke gearboxa, razni senzori okidača, mosfeti za regulaciju rada replike itd. Iz vanjskog kuta, na standardne replike nekog M4 ili Ak47 pašu svi dodaci koji pašu na pravo oružje pa se tako nerijetko vide optički ciljnici, crvene točke, lampe, laseri, drške, usadnici, lanseri, bacači itd.

Što se tiče vojske i airsofta, obje industrije rastu skupa i idu ruku pod ruku. Što je veći porast sukoba u svijetu, airsoft se više popularizira kao način treninga. Uzevši to u obzir imamo činjenicu da jedan manevarski metak 5.56x45 košta kao 32 prosječne airsoft polimerne kuglice. Ta razlika u cijeni ne čudi da sve više policija i vojski diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku (ZSS i HK416D), polimerne kuglice koriste za neki oblik treninga i airsoft replike. Proizvođači idu toliko u detalje da pojedine replike posjeduju i identični trzaj, originalne oznake, težinu, iste metale kao i okvire koje nose isti kapacitet kao i na vatrenom oružju. Sve to pridonosi realnosti igre ali i ozbiljnosti treninga.





Airsoft kao igra, simulacija i stil života raste i razvija se svakog dana. Turniri, simulacije, sajmovi, filmovi i naravno igrice pridonose popularnosti, a i spomenuta činjenica da se ratovi romantiziraju pa tako svatko može na jedan dan postati i probati biti specijalac na svojoj koži bez straha da pogine.

U Hrvatskoj airsoft scena je dosta jaka pa tako svaki veći grad ima udrugu ili klub koji na tjednoj bazi organizira neki oblik druženja. U Zagrebu, ZAZ (Zagrebačka airsoft zajednica) organizira druženja svake nedjelje, a ima nekoliko terena koji su namijenjeni i uređeni za neki oblik igre, a samo druženje je bolje jer se na terenu početnici-amateri nađu rame uz rame s iskusnijim igračima.

Kako često mediji znaju napadati airsoft kao mjesto za okupljane militantne grupe građana, moram napomenuti da u igri sudjeluju svi bez obzira na spol, vjeru, rasu, dob (punoljetnost je minimalna), kupovnu moć ili stupanj obrazovanja, a sama druženja se nastavljaju kada se replike odlože u kofere te često prerastu u zdrava prijateljstva. Dalje, airsoft se može koristiti kao psihološka terapija na događaje uzrokovane PTSP-om jer stavlja te događaje i njene aktere u kontrolirano okruženje. Druga dobra stana airsofta je što mlađu populaciju uči o oružju i sigurnom baratanju te popularizira samu kulturu oružja, a često igrači u nekom trenu odluče okušati se i u pravoj streljani. Možda ovaj sport makne stigmu koja prati ljude koji posjeduju oružje, popularizira pucačku kulturu i sport te digne sveopću osviještenost ljudi o marginalizaciji te populacije. Naravno, kao i pravo oružje, airsoft nije za svakoga pa dobra doza opreza uvijek treba postojati.

Svoje iskustvo bavljenja airsoftom s nama je podijelio Tom H. https://www.instagram.com/gearwhorereviews/?hl=hr