Bushcraft 1.0.1 ili for dummies

Pojavom društvenih mreža pojavili su se razni računi influencera koji borave u prirodi baveći se takozvanim „bushcrafrom“. No da bi se takli te teme moramo malo zaguliti u povijesni aspekt ovog fenomena.

Naime, poznati komičar Seindfeld objasnio je to na jedan dobar način - muškarci mijenjaju programe na TV-u dok se žene "gnijezde" u njihovom krilu, muškarac kao muškarac traga za pravim programom. Traganje je muškarcima u krvi od davnina, pa su tako u doba velikih američkih osvajanja, muškarci da bi zaradili kintu više, kretali u lov na krzna koja su bila dugotrajna na vanjskim vremenskim uvjetima. Dakle, lovilo se tik uz granicu s Kanadom. Kako je to vrijeme bilo bez današnje tehnologije GPSa, tehničkih tkanina, IC grijalica i sl. stari lovci uposlili su lokalne indijance koji su im prenosili znanja kako preživjeti u divlji. Jedni on najpoznatijih su James Beckwoutrh, Jim Bridger, Davy Crocket, a čak je i Leonardo di Caprio glumio Hugh Glassa u „The Revenantu“. Sve vještine koje su posjedovali, zainteresirali su i američku vojsku, koja ih je implementirala kao sastavni dio obuke regruta. Obuka dječjih izviđača slijedi tu istu doktrinu kako spojiti čovjeka s prirodom.

Danas se bushcraftom bave i muškarci i žene svih uzrasta, a za početak potrebno je samo malo dobre opreme. Ono od čega se treba krenuti je dobra priprema terena. Mora se znati kamo se ide, na koliko, s kim, kakvo će biti vrijeme i što očekivati. Kako je taj dio informacija definira sve ostalo najbolje se informirati putem interneta ili još bolje povesti nekog iskusnijeg prvi puta.

Najbitniji komad opreme na kojem se ne smije štedjeti niti lipa su čizme. Današnje tržište ima jako široki aspekt modela, no najbolje je uzeti one koje imaju potporu za zglob te su nepromočive. Kod nepromočivosti, treba paziti na to da li su za kišu ili doslovno za gacanje po potocima. Iz iskustva, jedino gumene čizme koje nisu preporučljive za ovo su nepromočive u potpunosti. Sve ostale drže jedno vrijeme ovisno o kvaliteti i stupnju impregnacije. No ovaj komad opreme je očekivan pa stoga druga najbitnija stvar su čarape koje trebaju biti mekane i sintetičke kako bi se izbjegli žuljevi. Onaj dio koji se često prešućuje a vojska potencira je da kada stanete na odmor – zamijenite čarape za one suhe.

Merino čarape imaju 79% vune koja vam jamči veliku termalnu udobnost i prozračnost.

Jakna i hlače su jednako bitni, to je dio vašeg „krzna“ koje vas štiti od vanjskog utjecaja. Gore-tex, Cordura i sličan materijal spriječit će vlagu i vjetar, vaše najgore neprijatelje u prirodi koji dovode do pothlađivanja čak i ljeti. Zaštita od hladnoće se postiže slojevitom odjećom koja može biti pamučna ili sintetička ovisno o vašem tijelu. Osobno preferiram pamuk ili „dry-fit“ brzosušeće materijale, posebno za majicu u doticaju s kožom. Kako bi bolje shvatili mistificiranu nomenklaturu zvanu „insulation level“ i malo više o tipskim jaknama te razlikama između softshell i hardshell jakni, pratite blog i saznajte u daljnjim tekstovima.

Kapa glavu čuva kaže stara izreka no izbor kape može biti dvosjekli mač. Osobno u jesen/zimu preferiram imati dva tipa kapa uz sebe, beanie (zimsku kapu) i šiltericu. Beanie ili zimska kapa može biti od prirodnih materijala ala merino vune ili pamuka, čak i flis dolazi u obzir. Naravno, ako idete u jesensko doba, pretopla kapa zagrijavat će vas previše i time će te gubiti energiju i toplinu koja vam je potrebna. Ako pak uzmete mrežastu šiltericu usred kišnog razdoblja….you get the picture. Što se tiče ljetnog razdoblja, bonnie šešir mi se pokazao najboljim jer ga volim kombinirati s mrežom protiv komaraca. Turopoljske šume su poznate po njima, a najgora stvar mi je zvuk tih beštija usred drijemanja. Moj zimski kit za dva dana sadrži Helikonov merino beanie koji se brzo suši, taj model koji ja imam nemaju više u ponudi, flis zimsku kapu i pamučnu šiltericu. Ono što sam isto dodao je traka za glavu koja mi pomaže kada se uznojim da ne prehladim sinuse a opet da se samo tjeme može ventilirati.

Ruksak ili load bearing system je onaj komad opreme koji se na prvu čini najskupljim ali kao što već znate jeftino plaćate dva puta. Na tržištu je jako velik izbor modela u klasi 3-day pack koji je realno dovoljan za 2 dana. Moj to-go je US Alice pack koji sam uzeo u surplusu u Njemačkoj prije ohoho. Helikonov Raccoon MK2 pack će odraditi posao jednako dobro i ima opciju čička koji meni na Alicu nedostaje. Ono što je bitno prilikom izbora jest nepromočivost, dosta odvojenih džepova i eventualno mogućnost montaže mjehura za vodu. Udobnost je jednako bitan faktor a kako i ja nažalost starim, lumbalna potpora nije na odmet. Moja preporuka su isto vojni Kroko ranci koje duži HV ako ih možete nabaviti.

Raccoon ruksak s kapacitetom od 20 litara idealan je za svakodnevnu upotrebu - od planinarenja do taktičkih operacija.

Šator i šatorska krila su jedna duga tema, no može se pojednostaviti na najbitnije…neka je čitav, nepromočiv i po mogućnosti ako ne znate raditi svoj „bunker“ da imate zaštitu barem s 3 strane. U šumi ne vrebaju samo vjetar i hladnoća, nego i sitne životinje poput štakora, lisica, zmija i buba koje vole istraživati. Ja srećom imam suputnika u obliku belgijanera Floka i svoje bolje polovice pa me nije strah.

Prva pomoć je stvar bez koje bushcraft NE POSTOJI. To je stvar za koju postoji valjda milijun recenzija na svim jezicima. Pravilo glasi da svaka osoba koja je s vama mora imati svoju prvu pomoć. Ja osobno nosim IFAK na sebi za sebe te jednu pomoć za druge. TQ ili zavoj za brzo podvezivanje je isto korisna stvar, moj je CAT-ov koji koristi američka vojska. Njih isto nosim par komada jer su korisna stvar ako dođe do ozljede s krvarenjem. Naravno, youtube je pun videa kako ispravno koristiti zavoj jer krivi način može uzrokovati više štete. Ono što većina predvidi su tablete protiv bolova i upala ala Ibuxin i naravno rakija. Rakija ne služi samo za fešte nego je dobar agens protiv pothlađivanja te smiruje živčani sustav. Krema za opekline i ubode je isto korisna stvar.

Što se tiče osobne zaštite tu nemam što pametno za reći. Tko ima neka nosi, tko nema postoje alternative u obliku suzavca (čak onog za medvjede), mačeta, noževa, samostrela te plinskog oružja na gumene self-defense kugle koje je legalno posjedovati. Naravno, šuma je opasno mjesto, nekoliko puta su me napale divlje svinje što nije ugodan prizor jer kljove su kao britve a zbog visine ciljaju prepone koje su pune žila, arterija.

Helikonov Camp čajnik izrađen je od ojačanog anodiziranog aluminija što ga čini izdržljivim i laganim.

Navigacija je zeznuta stvar. Ili je znate ili ne. Oni koji znaju pomoću busole i karte super, oni koji ne znaju izbjegavajte mobitele koji ovise o 4G signalu. Za navigaciju postoje danas mnogi uređaji poput Garmina koji imaju baterije za nekoliko dana te doslovno love geolokaciju unutar 5 metara na nekoliko kilometara. Isto tako, recite nekome kamo idete, plan puta jer HGSS ne postoji tu samo zbog vas.

Hrana je izuzetno bitna jer iz nje crpite energiju. Visokokalorična hrana je vaš prijatelj. Tu ne pričam o carskom mesu nego o proteinskim pločicama, MREima ili u mom slučaju kombinaciji domaćeg špeka, suhog kruha, energetskog pića i jako puno vode. Po osobi nosim 10 litara za dva dana. Tijelo se troši i znoji a voda održava čistoću uma.

I ono bitno…nosite upaljač, šibice ili mehanizam potpale. Najbolje je sve troje jer uvijek jedno zakaže a bez vatre usred noći zaista nije ugodno.
Još jedna stvar, keep it simple, uživajte i nadam se da ćemo se nekada sresti u bespućima Turopolja, Sljemena ili mog Velebita.