EDC kultura ili „every day carry“
EDC kao dio života je odavno poznata stvar. Od malih nogu stalno nešto nosite i imate u svojim džepovima. Te sitnice su nešto bez čega se osjećate golo. Nekome je to novčanik, sat, krunica, amajlije, ključevi dok neki sa sobom nose mali arsenal alata od nožića, odvijača… čak znam čovjeka koji sa sobom nosi metar. No krenimo redom…EDC znači „every day carry“ što je u prijevodu „svakodnevno nošenje“ te označava skupinu stvari bez kojih, figurativno rečeno, ne možete. Postoji nekoliko pod-varijanti EDC opreme. Pa tako razlikujemo ljetni, zimski, casual, otmjeni, oprema za divljinu itd. Rijetko će te naći osobu koja usred ljeta nosi istu količinu „opreme“ kao i zimi, gdje jakna i količina džepova, ali i mogućnost lakšeg skrivanja tih stvari, čini razliku. EDC je oduvijek bio dio naših života, počevši s ključevima od doma pa sve do nekih ozbiljnih dodataka kao što je pištolj.
U SAD-u je kultura EDC-a doživjela „boom“ pojavom društvenih mreža, gdje su ljudi ponosno objavljivali svoje „pocket dump“-ove te su to kompanije poput Leathermana, Maglite, Surefirea, Gebera itd. pratile i prilagođavale svoje proizvode potrebama potencijalnih kupaca. Sveopće mišljenje je da svaki drugi Amerikanac posjeduje pištolj, a u stvarnosti to nije tako. Taj dio je malo karikiran i oni koji shvaćaju kako njihov pravni sustav funkcionira znaju da je to spin, no opet, sistem je puno liberalniji od našeg pa se tako u njihov EDCu često znaju naći i pištolji raznih vrsta. Kompanije su se prilagodile tome pa tako HS Produk, Glock, SigSauger i sl. proizvode sve više sub-kompakt tip pištolja za prikriveno nošenje.
Sama ideja EDC-a je da čovjek ponese što korisnije stvari koje mu mogu pomoći u svakodnevnom životu. Kako je naglasak na korisnim stvarima, ne misli se na količinu jer u ovom slučaju manje znači više, nego na cijeli set alata, kliješta i noževa kojeg danas možemo naći u obliku multi-tool alata ili narukvice koji u oba slučaja ne zauzimaju puno mjesta.
Moj osobni EDC ovisi o dnevnom odabiru „opreme“ ali i mogućim situacijama u kojima se potencijalno mogu naći. Neovisno o odjeći (osim u teretani ili bazenu) nosim mobitel, sat, novčanik, ključeve i mali džepni nožić. Taj EDC prilikom odlaska u šumu pak sadrži od dokumenata, noža, sjekire, upaljača, kompasa, dodatne baterije za mobitel, LED baterije, prve pomoći s TQ-om, suzavca za samoobranu, pa sve do malog uža i nešto hrane te vode. Oba slučaja ne variraju o godišnjem dobu. U današnje vrijeme zbog pojave virusa, mnogi ljude koje znam da se služe EDCom u svoj asortiman su uveli i masku te antibakterijsko sredstvo.
Kako je spomenuto, ljudi se znaju „zalaufati“ i početi nositi previše nepotrebnih stvari, što rezultira gubljenjem ili zametanjem po đepovima, a ponekad i ne korištenju istih. Osobni savjet je ako želite početi s EDCom da stvari koje nosite budu „stupid-simple“, dakle da ne komplicirate s teškim, jeftinim i glomaznim multitoolom, da ne kupujete „cool“ noževe koji su predugački ili nepotrebno veliki, da ne nosite stvari koje ne znate koristiti te da se zapitate što vam zaista treba i u kojoj količini.
Osobno preferiram Boker i SOG noževe te Leatherman ako se radi o multitoolu. Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari.