Ono si što jedeš ili „kako-biti-gurman-u-šumi“

Ono si što jedeš ili „kako-biti-gurman-u-šumi“ Hrana je esencija života i jedan od najjačih motivacijskih i ekonomskih čimbenika uz pitku vodu u povijesti. Kao što znamo, izreka „Trbuhom za kruhom“ znači doslovno pratiti „put“ hrane ili migrirati u hranom bogatije prostore. Hrvati su narod poznat po emigracijskim valovima, u prošlosti su gladni žitelji siromašnijih područja odlazili kako bi si mogli osigurati hranu.

Kako govorimo o hrani, svatko od nas tko se ikada našao u nekom težem fizičkom opterećenju, kao što je posao, planinarenje ili samo neka fizička aktivnost, zna da nakon iste slijedi glad. To je normalna tjelesna reakcija ili podražaj gdje tijelo traži „gorivo“ ili nadomjestak potrošene energije. Dakle, hrana je veoma bitna.

Mnogi čitatelji ovih postova su vojne i službene osobe, sportaši ili outdoor entuzijasti koji vole, kao i ja, provoditi svaki slobodan trenutak u prirodi. Nerijetko, usred boravka vani, posebno u brdima Velebita ili Medvednice poželim nešto prigristi što sliči na hranu. Tu ne govorimo o mesnom doručku ili sličnom nego o hrani koja ima okus, miris, izgled i osjećaj hrane koju mogu skuhati doma ili nažicati curu da pripremi. Ako je netko probao, jeo ili (nažalost) živio na MRE ( Meal-Ready to Eat), posebno onaj iz linije FSR (First strike) zna da isti zna začepiti korisnika pa i na par dana. Radi se dehidriranoj i usitnjenoj masi koja „ima“ ili bi trebala imati određeni okus no nakon par dana svaka vrećica, barem meni, ima isti. Taj osjećaj doduše je subjektivan i moj. Hrvatski MRE ili IBO (Individualizirani Borbeni Obrok) je meni osobno bolja solucija jer u njemu se nalaze proizvodi koje je moguće u istom stanju kupiti u bilo kojem dućanu (krekeri, čokolada, gulaš, pašteta i sl.) te su isti više-manje ukusni ali i okusi su dobro poznati. No osobno i jedan i drugi zauzimaju i dosta mjesta u rancu a opet, mnogi outdoor entuzijasti ne tegle velike vojne rance u koje stane i vojni BK (borbeni komplet).



Nedavno, prilikom posjete ekipi u Boosteru, dobio sam dvije vrećice hrane naziva Tactical Foodpack i to okuse Chicken and noodles (Piletina i tijesto) te Rice and Veggies (riža i povrće). Jedini uvjet je bio da ih pojedem u društvu. Kako je korona kriza zaključala većinu ljudi u dom, ja imam luksuz što živim na rubu šume, tako da je moje dvorište u biti – divljina. Tako sam nakon pregovora nagovorio bolju polovicu na 25 kilometarsku šetnju sa psom i romantičnim kampiranjem ali i ručkom na otvorenom. Nakon nekih 20-ak kilometara odlučili smo se za mali base-camp i zakusku. Tacitical Foodpack pakete je zaista lako pripremiti, ako imate toplu vodu unutar 8 minuta dobivate cjeloviti, topli i zaista ukusni obrok, a ako nemate, onda 16 minuta i imate pak hladni ali ukusni obrok. Za pripremu, dovoljno je uliti vodu u vrećicu i pričekati. Nažalost, ostao mi je Rice and Veggies pa kako sam prekaljeni mesojed, ne mogu reći da sam bio presretan, no opet, treba živjeti i izvan okvira malo.

Inače sam obrok je kreiran od bivših pripadnika američkih specijalnih postrojbi, a koristi samo proizvode koji ne sadržavaju GMO i proizvode s nikakvim ili jako malim udjelom soje. Radi se hladno dehidriranim i zamrznutim obrocima koji su energetsko uravnoteženi i zdravi.

Što se tiče RDA ili energetsko-kalorijskog unosa, odrasla osoba usred fizičke aktivnosti treba oko cca 3000 kalorija tijekom cijelog dana. Ovaj obrok ima u prosjeku oko 500-tinjak kalorija i oko 2000kJ ali otprilike ¼ omjer masti i 2/5 omjer ugljikohidrata što garantira da će vas zasititi ali držati neko vrijeme, mene osobno nekih 8-10 sati. Naravno, teško je u prirodi održati balans uneseno/potrošeno u smislu energije ali ovaj obrok uz čokoladicu za desert to radi bez greške. U ponudi se nalazi i cijeli asortiman hrane, od doručka, ručka i juhe.

Cjenovno ovaj obrok se penje na cca 70-ak kuna što zaista nije puno za ono što se dobije. U razgovoru s kolegom koji je planinar, a sam konzumira Tactical Foodpack, posebno na Velebitu, kaže da su ga prilikom prezentiranja hrane penjačima dočekali s retorikom „Za tu cijenu kupim meso..“, „Koliko možeš tirolske kupiti za to..“ a njegov jedini odgovor je bio „Čekaj da te medo i vuk posjete po mirisu“, što je istina. Kako će te kuhati usred šume i kamo s otpatkom? Kako će te paliti vatru ako je zabranjeno na tom mjestu? Isto tako, rijetko koja salama može preživjeti dulje od jednog dana izvan zamrzivača i biti jestiva….a ako je jestiva, da li je zdrava? Miris hrane, posebno kuhanja ili grijanja konzervirane hrane, ali i kroz foliju se širi prirodom te može i privući neželjene posjetitelje. Tactical Foodpack ne, jer vrećicu možete i zatvoriti pa tako spriječiti da se miris širi okolo dok čekate tih 8 minuta da se ugrije. Osobno bi za dvodnevni put uzeo „6-pack Alpha“ koji nudi zaista široku lepezu okusa i uravnoteženu prehranu usred divljine a iskreno kako sam udaljen od vlastite kuhinje što sam stariji, pazim što unosim u svoje tijelo.

Ja vas ostavljam u razmišljanju o okusima i brojim dane do sljedećeg hike-trip-a na kojem ću „pokazat“ kulinarske sposobnosti samo ovaj put ću zasigurno uzeti i juhu, ali i mesni obrok za sebe.

Dobar tek!
Search engine powered by ElasticSuite